Evo, kao što sam obećao, stigla je jubilarna 10. torta!

Pozvani ste svi, pa uživajte!!! 

Gledajući klip koji je Ivan postavio kao Filozofiju fudbala, trenutno sam bio inspirisan postaviti čuvenu Pythonovsku himnu sa Golgote. A, pošto muzika u svojoj božanstvenosti (MUZE-glasnici bogova, iliti krivci inspiracije) stoji ujedno sa filozofijom, evo i akorda kako bi oni muzički upućeni (sasvim elementarno) mogli zažmuriti i odslušati (a možda tako i odgledati) Monty Pythonovce u vlastitom izvodjenju. Dakle:

Always look on the bright side of life 

        Am               D                     G            Em 

Some things in life are bad, they can really make you mad

   Am                  D                       G

Other things just make you swear and curse

                Am                  D                G                Em

When you're chewing on life's gristle, don't grumble, give a whistle

      A7                                         D7 

And this'll help things turn out for the best...and...

     G         Em         Am    D7   G     Em Am D7

ref: Always look on the bright side of life                                         2x

If life seems jolly rotten, there's somethig you've forgotten

And that's to laugh and smile and dance and sing

When you're feeling in the dumps, don't be silly chumps

Just purse your lips and whistle, that's the thing...and...

ref.  Always...

For life is quite absurd, and death's the final word

You must always face the curtain with a bow

Forget about your sin, give the audience a grin

Enjoy it, it's your last chance anyhow, so

ref.Always look on the bright side of death

       Just before you draw your terminal breath

Life's a piece of shit, when you look at it

Life's a laugh and death's a joke, it's true

You'll see it's all a show, keep'em laughing as you go

Just remember that the last laugh is on you...and...

        G        Em         Am     D7  G   Em Am D7

ref. Always look on the bright side of life

         A       F#m        Bm     E7  A   F#m Bm E7 

       Always look on the bright side of life

play it again, and again, and...

(svojevrstan odgovor na Pinokijev komen.)

Dragi-a Pinokio, kažu da istina boli, ali, kao što vidimo, istina može itekako prijati. Ono što je zaista bolno, jeste zapravo neizmerna ljudska glupost i prostota (čemu će, izmedju ostalog, biti posvećena moja kategorija "bolno neiskazano"). I tu nam Niče pomaže:" čovek je za nadčoveka što i majmun za čoveka - podsmeh i bolni stid".

Što se godina tiče, rekao bih da sam "maturirao", ili da postavimo to ovako - uz malo sreće, iskoristio sam polovinu životnog dara. Uz moj profesionalni angažman - prof. filozofije - jednostavno se protivi pristajanje uz "idole" (lažne slike, fantazme, utvare). Ako se vlastiti stav treba prikazati pristajanjem uz nekog osvedočenog filozofa, onda će to nesumnjivo u najvećoj meri biti G.W.F.Hegel i pleneći holizam spekulativnog mišljenja.

Medjutim, (ono filozofiji svojstveno - medjutim) da li godine u svom kvantitetu, označujući vulgarno-vremensku starost, ujedno nužno simbolišu i zrelost, tj. mudrost?

Pomislimo, na trenutak samo, recimo, na Jaspersa i njegov stav po kome jedino deca, u svojoj neuprljanosti kulturološkim formalizmom i usvojenim matricama ponašanja i mišljenja, zapravo postavljaju najdublja filozofska pitanja (koja su, uzgred budi rečeno, bitnija od odgovora, jer se svaki odgovor pretvara u novo pitanje)!

I šta je drugo Milanov stih :" ... pogledaj me, oooh, pogledaj me, očima deteta"?

Sklon sam stavu da je katkad neophodno biti duhom mlad (posebno u širokim epohalnim okvirima svetskog duha), buntovan, drsko istrajan (sci. - načelna skepsa). Muzičkim jezikom govoreći, Niče je filozofski punker par exellance. I kao sto je punk, buntovna ekstaza (punkeru koji drži čekić sve liči na ekser - a Niče poučava "kako se čekićem filozofira") svojstven i potpuno prirodjen adolescenciji, takodje smatram poželjnim povremeno prizivanje u pomoć "mladosti-ludosti". Jer, bez malo ludosti, svet bi postao ludnica, zar ne?

A možda je u pitanju još i svojevrsni usud generacije, jer, kako reče prijatelj moj - protekle 2 decenije, zahvaljujući izvesnim ovdašnjim političarima i diktatorima, pojedoše nam skakavci - preživljavanje VERSUS život!

U svakom slučaju, obećavam uskoro par prikaza nekih Ničeovih ključnih pasaža (dovoljno provokativnih, naravno).

Najzad, da li je moguće "na ovakav način raspravljati o ovakvim temama"? Najkraće: i da i ne. Dubina filozofskih tema proizlazi iz prirode samog traganja za istinom i unutarnjeg zahteva za opojmljenjem - "plitkih", samorazumljivih, neobavezno čavrljajućih, jednostavnih filozofskih   tema naprosto nema .

Lično, ovaj specifični način moderne tehnološke komunikacije, razmene mišljenja i stavova, uslovnog dijaloga, jednostavno me ... ne znam ... ohrabruje? Naravno, uz potpuno svesno isticanje nedostataka oličenih u izvesnoj impersonalizaciji i otudjenju.

Ipak, nepun dan postavljenja bloga iskazanog kroz početne tri rečenice za rezultat ima ovo?!

Ja sam zahvalan i ohrabren u pokušaju da se pokretanjem tzv. "težih tema" (i upravo njih), u mnogima razvije (ili obnovi) stanje PATOSA (strasti) ka spoznaji, što nas pre svega i čini ljudima. 

"Čovek je uže razapeto izmedju životinje i nadčoveka - uže nad provalijom.

Volim sve one koji su kao teške kapi što jedna po jedna padaju iz mračnog oblaka koji visi nad ljudima: oni nagoveštavaju da dolazi munja, i propadaju kao vesnici.

Počujte, ja sam vesnik munje i teška kap iz oblaka: a ta munja se zove nadčovek."

(Friedrich Nietzsche, "Tako je govorio Zaratustra", Zaratustrin predgovor)